Povratak osnovama – kako je ručni rad nakon par stoljeća ponovno počeo zamjenjivati strojeve

Sve što čovjek rukom stvori nosi njegov trag. Ručni je rad stoga poseban, jer je riječ o tvorevini koja je nastala s puno pažnje i emocija, zato se rukotvorine toliko ističu u odnosu na obične proizvode masovne potrošnje. Kroz povijest ručni se rad smatrao normom, plelo se i heklalo, vezlo i šivalo, i to je tada donekle bila i nužnost. Svaki je ormar imao odjeću koju su rukom stvorile, najčešće, žene u obitelji. Danas, kada živimo u svijetu tolikih mogućnosti i brzog napretka, ručni rad smo ostavili negdje u domeni povremenih hobija. Trgovine su prepune odjevnih predmeta koje proizvode strojevi, gdje se na stotine komada dovrši u danu. To je društvu omogućilo širok izbor, ali riječ je ipak o neosobnim radovima.

Odjevni predmeti stoljećima su se proizvodili ručnim radom. Zapravo, proces je to koji je mehaniziran tek u Industrijskoj revoluciji, kada su se u proizvodnji počeli koristiti strojevi koje su pokretali mlinovi na vodu, ili pak parni strojevi. U 19. stoljeću pojavio se i izum šivaće mašine, koja je dodatno izmijenila način proizvodnje odjeće. Od samih početaka, u tekstilnoj industriji zapošljavale su se većinski žene. Bio im je to način ostvarivanja financijske dobiti i stjecanje neovisnosti.

Kako i s drugim industrijama, dogodilo se i u ovoj da je masovnost naštetila održivosti. Tekstilna industrija posljednjih je godina ostavila snažan negativan utjecaj na zaštitu okoliša, razvivši pritom sustav koji nije održiv. Kako bi poništili negativan učinak na ekologiju, brojni su se potrošači okrenuli prema novim praksama, kao što su recikliranje tekstila, kupovanje u second hand trgovinama, i kupovina tekstilnih komada kojima je moguće utvrditi porijeklo. Još je jedna odgovorna praksa kupovina ručno rađene odjeće i modnih dodataka, od provjerenih proizvođača.

Važno je zapamtiti da se u ručnom radu, uz formu i kvalitetu proizvoda, mora vrednovati i trud koji je osoba uložila ne bi li svojim rukama nešto proizvela. Ova se vrsta radova počinje sve više cijeniti, i njezina rasprostranjenost omogućit će nam da barem donekle ublažimo negativne posljedice koje je masovnost ostavila na zaštiti okoliša.

Sljedeći put kad dođete u poziciju biranja poklona za sebi dragu osobu promislite malo o simbolici poklona koji darujete. Sjetite se da kupnjom proizvoda koji nose oznaku „ručni rad“ kupujete emociju, trud, nečije vrijeme, kupujete odgovornije prakse za bolju budućnost. Nitko tko se bavi ručnim radom ne radi to da bi stjecao bogatstvo, barem ne ono financijske prirode. Riječ je ovdje o drugoj vrsti bogatstva, prije svega ljudskoga duha, osobnosti, stvaralaštva i osobnog zalaganja, jer ručni rad donosi brojne blagodati i onima koji ga izrađuju, i onima koji ga koriste. Vrijednost je to koju novac ne može platiti.

Autor fotografije: Image by Oleg Mityukhin from Pixabay

Autor članka: Irena Petrović